“Gender critical” iliti trans ekskluzivni radikalni feminizam

A transphobe, a racist, a homophobe and an anti-semite walk into a bar.
    The bartender says: “Hey, aren’t you that lady who wrote Harry Potter?”

Potaknut zapanjujućom količinom mentalne gimnastike i skoro pa nacističkom retorikom koju sam vidio kod TERF-ova u zadnje vrijeme, a još bitnije širenjem dezinformacija od istih tih ljudi, sastavio sam listu laži koje je izgovorila J. K. Rowling u svojem eseju i općenito loših argumenta koje koriste ljudi na internetu koji kažu da su “gender critical”.

Jedna od taktika koju transfobi često koriste je da pokušavaju učiniti poglede trans aktivista redikuloznima ne bi li izbjegli legitimne kritike. Rečenica koja se može često naći kod njih je „spol postoji“. U stvari, oni tvrde da je J. K. Rowling bila pod napadom zato jer je upravo to i rekla. Problem kod te izjave je taj da je ona ekvivalent tome kad nacist kaže da „rasa postoji“. Kada nacist to kaže, on ne misli na činjenicu da postoje ljudi s različitom bojom kože, nego da su jedni od njih superiorni drugima. Transfobi koriste sličnu taktiku skrivanja iza takvih izjava, kada transfob kaže da spol postoji, oni ne misle da biološki spol postoji, jer je to općeprihvaćena činjenica, ono što oni zapravo misle je da osoba ne može promijeniti svoj rod i da je rod neke osobe vezan uz njihov spol, a koriste ovakve izjave kao dogwhistleove na sličan način kao i nacisti.

Rečenica koja se često ponavlja u eseju J. K. Rowling je „I have concerns“ – „Zabrinuta sam“. Transfobi na internetu koriste tu rečenicu začuđujuće puno, no nikada ne razjasne što time misle. Ta rečenica sama po sebi bez konteksta nema nikakvo značenje. Ono što stoji iza te rečenice je njihova goruća želja da svoja mišljenja objavljuju na javnoj platformi bez ikakvih kritika bez obzira na to koliko su štetna. Posljedice takvih stajališta su, nažalost, dokazano katastrofalne. Trans ljudi imaju iznimno visoke stope samoubojstva za što su uvelike zaslužni ljudi koji nastavljaju diskriminaciju trans osoba širenjem ovakve retorike. Samim time tvrdnje TERF-ova da širenjem svojih transfobnih pogleda online ne izazivaju mentalne i fizičke povrede padaju u vodu, pošto ovim stavovima daju prostora nastavku maltretiranja i nasilja prema transrodnim osobama. Kad god se ti ljudi žele sakriti iza slobode govora, trebamo se sjetiti paradoksa tolerancije, netolerantni ljudi ne mogu se tolerirati u tolerantnom društvu.

Transfobi vole govoriti o “velikoj eksploziji” trans ljudi koji žele obrnuti postupak tranzicije, no treba imati na umu da činjenice ne podupiru taj pogled. Ovo je ogromna meta-analiza studija koja kaže da u 56 studija na tu temu, 52 su zaključile da tranzicioniranje ima pozitivni učinak na trans ljude, a 4 da ima neutralan. Nema nijedne prave studije koja bi upućivala na suprotno. Ova meta-analiza također pokazuje da od trans ljudi koji tranzicioniraju, 80% javlja veliko poboljšanje u disforiji, 78% javlja poboljšanje psiholoških simptoma, i 72% javlja poboljšanje u seksualnoj funkciji. Pored svih tih dokaza nemoguće je zaključiti bilo što osim toga da tranzicioniranje pomaže trans ljudima, te da je ovo još jedan argument “baziran na osjećajima, a ne u činjenicama”. S druge strane, povećanje ljudi koji tranzicioniraju može se objasniti povećanjem broja rodnih klinika i većom društvenom svijesti o problemima transrodnih osoba.

Zadnji od čestih argumenata je tzv. “rapid onset gender dysphoria”, odnosno vjerovanje da ljudi postaju trans ako se nalaze u trans socijalnim krugovima. Za ovaj argument postoji doslovno jedna jedina studija koju transfobi citiraju svaki puta. Ova studija uzima upitne podatke koje su dali roditelji, a ne djeca, dok su ankete sprovedene na stranicama koje okupljaju posjetitelje s izraženim stavovima protiv trans ljudi (4thwavenow, transgendertrend, y*ls). Svakome tko zna imalo o znanstvenoj metodi bit će jasno da rezultati ove studije ne mogu biti reprezentativni.

Jedan od razloga zašto je rodni esencijalizam, vjerovanje da nečiji spol određuje nečiji rod, ideološko smeće, je činjenica da je rod binaran (osim kod ne-binarnih ljudi, ali to je već druga diskusija), a spol bimodalan. Graf bimodalne distribucije inače izgleda ovako:

Ne postoji ni jedan definitivni pokazatelj da se odredi je li netko biološki muškarac ili žena (ne, čak ni kromosomi nisu 100% pouzdani), nego je spol zapravo skup vjerojatnosti koji naginje na jednu stranu, odnosno ako netko ima veliki broj svojstava koji su asocirani s muškim spolom onda je biološki muškarac, a u suprotnom je biološka žena. Ne postoji jedan definitivan faktor koji to određuje. Dalje možemo vidjeti da preslikavanje ovakve distribucije na binarnu distribuciju roda nema nikakvog smisla. Čak i u nekom magičnom svijetu gdje kažemo da socijalni konstrukti ne postoje, spol još uvijek ne može jednoznačno određivati rod.

Rowling na kraju svog eseja govori kako misli da zbog toga što je bila u depresiji i imala mentalnih problema u mladosti, možda bi i ona da se rodila u današnje doba bila trans. To je naravno blesavo jer trans ljudi ne osjećaju disforiju zbog mentalnih problema, nego razviju mentalne probleme zbog svoje disforije. Miješanje uzroka i posljedica.

Gledajući motivacije iza njenog eseja, mislim da su slične profilu većini “gender critical” osoba. Žene koje su bile napastvovane u životu, koje su prošle traume i sada zbog toga vežu tu svoju traumu uz spol nasilnika koji ih je napastvovao. Također je i bitan faktor alijenacija i osjećaj ne pripadanja društvu koje ih je povrijedilo ili u kojem se ne mogu pronaći, koji ih onda potiču da svoju “istinu” traže drugdje, njihova sumnja u društvo biva potvrđena kada nađu zajednicu transfoba online koji su također “zabrinuti” za stanje društva, te se s njima mogu poistovjetiti kao s osobama koji su također našli “istinu”. Žalosna je činjenica današnjeg društva da je postotak žena koje dožive seksualno uznemiravanje tijekom života toliko visok da većina žena osjeti barem neku vrstu nepravde za vrijeme svojeg života. Najiskrenije moram reći da uistinu suosjećam s žrtvama tih nepravdi te da bih najviše volio da živimo u boljem društvu gdje nemamo ovakvih nepravdi, no napadanjem druge ranjive društvene skupine nije moguće prepoznati, a kamo li riješiti društvene nepravde koje žene i/ili transrodne osobe doživljavaju. Jedino putem solidarnosti možemo ostvariti bolju budućnost za sve.