Zašto libertarijanska ljevica?

Ako ste imalo upoznati s političkom teorijom, vjerojatno vam je upala u oko sintagma “libertarijanska ljevica”, što se na prvi pogled može činiti kao oksimoron, budući da je libertarijanizam američka desna ideologija koja se zalaže za apsolutnu slobodu tržišta. Najčešće se prigovara da je u duhu jezika koristiti nazive “liberterska ljevica” ili “slobodarska ljevica, jer u hrvatskom jeziku vučemo francuski korijen libertaire. Uistinu, tipična akademska gospoda bi ismijala korištenje nama “stranog” engleskog korijena.

“No zašto ste onda izabrali takav glup naziv?”, najvjerojatnije se pitate. Stvar je u tome da, ako se promatra širi kontekst, možemo vrlo lako doći i do potpuno suprotnog zaključka. Za početak razmislimo o sljedećem: koje bi uopće trebale biti svrhe naziva neke političke organizacije/pokreta? Bez dugog razmišljanja dolazimo do sljedećih zaključaka:

1. Biti prepoznatljiv masama i
2. Distinktivan naziv koji zauzima pažnju ciljane skupine.

Da odgovorimo na pitanje trebamo zapravo znati nešto o demografiji za regije na kojima ćemo djelovati i na koje ćemo ciljati. U Libertarijanskoj ljevici ciljamo na mlađe generacije jer to je upravo skupina koja ima najviše slobodnog vremena i ima dovoljno otvoren um da usvoji radikalne ideologije. Zbog loših uvjeta i raznih problema koji specifično više pogađaju mlađe generacije, one su i radikalnije u odnosu na starije generacije ili su sklonije daljnjoj radikalizaciji. Pogledom na neke osnovne statistike uočavamo da preko 90% srednjoškolaca zna engleski jezik, dok francuski jezik uči manje od 4%.

Dakle, da biramo između “liberteske ljevice” ili “libertarijanske ljevice”, jasno je što će im biti prepoznatljivije. Potencijalni radikali, ako su već došli u kontakt sa političkom terminologijom, najvjerojatnije su došli u kontakt s onom na engleskom jeziku. Biranje termina “liberter” bi u ovom slučaju bilo pucanje sebi u nogu. Prikladnost izbora smo i potvrdili s novim članstvom, jer svi zadovoljavaju prijašnje navedenu demografsku skupinu te nijedan nije bio upoznat s francuskim korijenom.

U redu, pokazali smo da je po pitanju regrutiranja mladih ova terminologija bolji izbor, no ne radi li se tako dugotrajna šteta javnom diskursu? Zapravo ne! Osobe možemo raspodijeliti u sljedeće kategorije:

 1. Ne zna što je libertarijanizam i ne zna što je socijalizam

 2. Zna što je libertarijanizam, ne zna što je socijalizam

 3. Ne zna što je libertarijanizam i zna što je socijalizam 

 4. Zna što je libertarijanizam i zna što socijalizam 

U prvom slučaju, gledano optimistički, ta je osoba bila samo površno izložena tim terminima – i, ako je bila, to je najvjerojatnije bio termin libertarijanizam, što je zapravo pozitivno jer ljudi imaju tendenciju da obrate više pažnje na stvari koje su već negdje vidjeli. To je ujedno i jedan od osnovnih principa marketinga, tj. pasivni marketing. A s obzirom na to da kod nas zapravo desni libertarijanci praktički i ne postoje, ovo ne može ići nikako njima u korist. 

U drugom slučaju osoba će se najvjerojatnije pitati “no nije li to oksimoron?“. To daje poticaj osobi da se informira više o socijalizmu i odmakne od buržoaske propagande kojoj je bila izložena, jer valja se podsjetiti da ljevica ima jako velik problem s dezinformiranošću o prirodi socijalizma u javnom diskursu. 

U trećem slučaju osoba zna što je socijalizam, no ako ne zna što je libertarijanizam, najvjerojatnije nije bila izložena dubljoj analizi lijevih ideologija. Podjela na libertarijansku i autoritarnu ljevicu je ozbiljan problem za ljevicu općenito jer samo jedan od ta dva podtipa zapravo biva borbom za socijalizam. Dakle, učenje ljudi o razlici između ta dva tipa je nužan preduvjet kako bi izbjegli greške prošlosti, jer posljednja stvar koja nam treba je ponavljanje Kronstadta.

U četvrtom slučaju će osoba imati barem generalno znanje o političkoj teoriji. Što se toga tiče, dojam te osobe vezano za specifični korijen terminologije zapravo uopće nije bitan jer ta osoba ili je ili nije socijalist. Sa širokim znanjem vjerojatno i sama zna o povijesti američkih libertarijanaca u vezi kooptacije originalnog termina, pa može na to gledati kao na pokušaj kooptacije natrag u korist anarhizma.

“No na društvenim mrežama nije teško pronaći nekog tko zna što su socijalizam i libertarijanizam i još uvijek prigovaraju!”. Zapravo ne, velika većina ljevičara pati od definicijske amnezije, iako ih dobar dio pročita dosta knjiga, ipak padaju na osnovnim pojmovima kao što su socijalizam/anarhizam. Najgore je kad se neki društvenjaci pozivaju na materijalističke ideologije, a ne razumiju modernu znanost. Samo zato što je u dobu kad je pisana njihova najdraža literatura nešto vrijedilo, ne mora vrijediti i danas. Potom se najčešće ti isti ljudi zapetljaju u pozivanju na nekakvu anarhističku tradiciju, kulturu ili nešto slično tome. No, zašto je to bitno? Samim činom radikalizacije osoba mora odbaciti razne kulture, tradicije i norme koje su im bile nametnute. Također je u potpunosti irelevantno ako uzmemo u obzir da nove metode i više nego bolje pomažu u ostvarivanju ciljeva.

Na taj način Libertarijanska ljevica zapravo i signalizira jednu od svojih temeljnih vrijednosti: pragmatizam ispred ideološke čistoće. Predugo se ljevica spoticala preko metoda koje nemaju osnovu u stvarnom svijetu. Tu ulaze stvari od načina agitiranja pa sve do načina organiziranja.

“Ne preživljavaju najjači, niti najinteligentniji, nego oni koji su se najviše skloni prilagoditi.” – Charles Darwin